Literarne iskrice

Bake i djedovi u školskim klupama

BAKE I DJEDOVI U ŠKOLSKIM KLUPAMA

„Opet je vikend tako brzo prošao“, razmišljao sam šećući prema školi. Danas sam odlučio ići pješice, a ne autobusom. Kada sam stigao u školu na sat hrvatskog,  profesorica je za domaću zadaću dala da napišemo sastavak o bakama i djedovima u školskim klupama. Došavši doma, počeo sam ih ispitivati. Od bake sam saznao da su bosih nogu išli u školu i to pješice bez obzira je li bio snijeg ili kiša. Tada se jako cijenilo to što uopće mogu ići u školu.

Pravila su bila puno stroža. Baka mi je rekla da je imala pletenice i ako nešto nije znala profesor bi je povukao za uho ili pletenice. Djed je u školi dobivao za kaznu packe ili bi ih profesor povukao za uho. Za svaku nenapisanu zadaću ostajali su duže u školi. Učionica im je bila mala i tamo je bila sama jedna mala ploča i kamin u kojega su sami morali stavljati drva da im se vatra ne ugasi. Djed se nadovezao na baku i dodao da je on pisao na drvenoj ploči s pisaljkom jer olovaka nije bilo, a za knjige su imali „bukvar“ i učili ruski jezik. Još se sjećaju pjesmica iz svojih školskih dana. Bakina je pjesma  Zlatna grana Nikole Miličevića, a djedova Putnik Petra Preradovića.

Meni ih je uvijek drago čuti. Iskreno, nakon njihove priče, mislim da ću početi više cijeniti svoju školu, a pogotovo moje tenisice i autobus.

Sven Dobrečević 6. c

 

 

Razgovarali smo baka, djed i ja o njihovom školovanju i o tome kako je njima bilo u školi. Bilo je to prije mnogo godina kada još nije bilo struje svugdje, a ni gumica ni olovaka. Pričali su mi kako je škola bila daleko i kako su svi hodali do škole i do sat vremena, a nije bilo važno je li hladno ili toplo vrijeme. Do škole se moralo doći, a nije bilo prijevoza. Nije bilo bilježnica, ali su imali pločice i krede koje je bilo teško donijeti do škole, a da se sve ne obriše.

Tu večer, nakon razgovora s bakom i djedom, otišao sam spavati. Puno sam razmišljao o djedu i baki i njihovoj školi i usnuo sam čudan san.

Probudio sam se u krevetu, a pored mene gori svijeća. Ustao sam iz kreveta, a na mom radnom stolu samo knjige i kreda, nigdje računala. Spremao sam se za školu u normalno vrijeme u koje inače idem u školu, a moja je školska torba bila kožna. Krenuo sam prema školi, a  čitavo vrijeme hodao sam po šumi i nikako da do nje dođem. Kada sam napokon do nje došao, nastava je već odavno počela, a škola je bila stara i trošna. Ušao sam u razred, htio izvaditi zadaću, ali nje nije bilo. Preplašio sam se, pitao za olovke i gumice, ali nitko nije znao što je to. Čekao sam sat informatike, a učenici također nisu znali što je to i svi su me pitali zašto stojim u hodniku. Napokon je došlo vrijeme odlaska kući. Kada sam stigao kući, roditelji su bili ljuti na mene zato što nisam odveo kravu na pašu. Bio je to grozan dan u kojem ništa nisam razumio. Otišao sam spavati nadajući se da će sutra sve biti po starom. Ujutro sam se probudio i čuo kako me baka zove. Vidio sam svoje računalo na radnom stolu, svoje gumice i olovke,  svjetlo je bilo upaljeno i zaključio da je sve opet po starom. Najviše mi se svidio kratak put do škole i to što više nisam bio zbunjen ni preplašen!

Marko Laganović, 6. c

 

U vrijeme školovanja naših baka i djedova, uvjeti za rad i učenje bili su teži nego nama danas.

Dok su naše bake i djedovi pohađali niže razrede osnovne škole, nisu imali šarene pernice, olovke ili kemijske olovke. Imali su jednu malu pločicu po kojoj su pisali kredom. Na pločice su pisali školske radove koje su odmah morali zapamtiti jer čim je sve bilo zapisano uzeli bi spužvu i izbrisali  što je bilo zapisano. Kako bi im bilo jednostavnije, zadaću su pisali u bilježnice koje su im služile i za krasopis. Što se tiče njihova boravka u školi, u prvim razredima ostajali su samo dva do tri sata u školi, a u višim su razredima bili i do pet sati u školi. Njihovi razredi nisu imali puno učenika jer neka djeca nisu išla u školu. Najviše ih je bilo petnaest u razredu. Predmeti su bili slični današnjima, jedino je bilo malih iznimki – matematiku su računali pomoću računala na kuglice, strane jezike su učili u višim razredima, a predmeti tjelesna, glazbena i likovna kultura imali su drukčije nazive. Tjelesni se zvao gimnastika, a najčešće su igrali graničara, nogomet i rukomet iz kojih su najčešće bila natjecanja. Dečki su nogomet igrali bosi ili u sandalama i koristili su čak krpene lopte. Zbog lošeg ponašanja ili bezobrazluka učenici bi morali stajati u kutu u razredu ili bi ih profesor povukao za uši i dao im packe što sigurno nije bilo ugodno. Danas je to nezamislivo. Nisu imali dopunsku ili dodatnu nastavu, a na izlete su odlazili dva do tri puta godišnje.

Nakon saznanja kako je bilo mojim djedovima i bakama u školi, shvatila sam koliko je nama danas lakše u školi i kako su uvjeti za rad bolji!

Lana Sužnjević, 6. c

Fotografije: Klea Kelečić, 7.b

8 Komentara

  1. Selena-Stela

    Prekrasan školski časopis sa izvanrednim učeničkim djelima. Samo naprijed hrabro.

  2. Selena-Stela

    Superrrr!!! Hrabro naprijed.

  3. Selena-Stela

    Fotografije prekrasne.

  4. Vesna

    Prekrasno! Inovativno!

  5. Genijalno! Svaka čast!

  6. Tomislav

    Bravo ekipa, svaka čast!

  7. Valentina

    Predobro😍

Objavi komentar

Osnovna škola Stenjevec